beats by dre cheap

Dvije godine.. 6. decembar 2010.

Prvi put kad me jedna žena, koju nisam odmah prepoznala, a inače je poznavala moju nanu, upitala 'je l' ti neobično bez nane?'.. nisam znala kako da objasnim taj osjećaj, u par minuta.
'Puno'. rekla sam.

Tada je bilo pola godine od naninog preseljenja. Danas je tačno dvije godine. Ko dvije minute.
Posebna je to žena bila. Nešto što me odmah za nju veže je njena širokogrudnost i džometluk. Ali dijelila je krišom, spontano, bez puno halabuke. Bez priče.  

Hoću i ja tako.

Znala me je. Iznutra. Malo ko je tako mogao saslušati. Bez osude. Radosno.
Imale smo posebnu nit, razumijevanja.
Sva moje marifetluke.

Posebno se radovala mojim kulinarskim čarolijama.. i novitetima, specijalno.
I dan danas, pođem da odvojim za nju..

Mukabele su bile naše. To je baška za ispisati.. pretočiti te dane ramazana, i njenog hala dok posti, njenog ponašanja. 

Nadolaze mi misli.. Puno je čitala, to joj je definitivno dalo širinu shvatanja, jer nije imala puno škole. Al za taj vakat, poslije drugog svjjetskog rata, i to što je završila, je bio veliki uspjeh.


Nije dala da se bilo kakvo obećanje tek tako iznevjeri. Bilo malo, bilo veliko.
Riječ je riječ. Ružila je za to. 

Nedostaje. Da joj pričam, da se smijemo.. da komentarišemo serije.. one nove dućane po čaršiji, da proba moj cheese cake, da me ispituje kako mi je.. eh..

I danas ne znam kako da objasnim. Al znam je puno neobično. Puno mi nedostaje. Baš puno.

Nek joj dragi Allah vječni rahmet podari.

Moj put
http://aksam.blogger.ba
06/12/2012 00:00