photo baski1_1000x288-1.jpg
06.12.2012.

Dvije godine.. 6. decembar 2010.

Prvi put kad me jedna žena, koju nisam odmah prepoznala, a inače je poznavala moju nanu, upitala 'je l' ti neobično bez nane?'.. nisam znala kako da objasnim taj osjećaj, u par minuta.
'Puno'. rekla sam.

Tada je bilo pola godine od naninog preseljenja. Danas je tačno dvije godine. Ko dvije minute.
Posebna je to žena bila. Nešto što me odmah za nju veže je njena širokogrudnost i džometluk. Ali dijelila je krišom, spontano, bez puno halabuke. Bez priče.  

Hoću i ja tako.

Znala me je. Iznutra. Malo ko je tako mogao saslušati. Bez osude. Radosno.
Imale smo posebnu nit, razumijevanja.
Sva moje marifetluke.

Posebno se radovala mojim kulinarskim čarolijama.. i novitetima, specijalno.
I dan danas, pođem da odvojim za nju..

Mukabele su bile naše. To je baška za ispisati.. pretočiti te dane ramazana, i njenog hala dok posti, njenog ponašanja. 

Nadolaze mi misli.. Puno je čitala, to joj je definitivno dalo širinu shvatanja, jer nije imala puno škole. Al za taj vakat, poslije drugog svjjetskog rata, i to što je završila, je bio veliki uspjeh.


Nije dala da se bilo kakvo obećanje tek tako iznevjeri. Bilo malo, bilo veliko.
Riječ je riječ. Ružila je za to. 

Nedostaje. Da joj pričam, da se smijemo.. da komentarišemo serije.. one nove dućane po čaršiji, da proba moj cheese cake, da me ispituje kako mi je.. eh..

I danas ne znam kako da objasnim. Al znam je puno neobično. Puno mi nedostaje. Baš puno.

Nek joj dragi Allah vječni rahmet podari.

Moj put
<< 12/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta. I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte ne pale svjetla onima koji dolaze.

Hamza Humo

I noćas ću kroz mjesečinom
Slabo osvijetljen labirint
I nikad niko znati neće
Da si moj bila štit

U čem´ je finta labirinta
Ko to na kraju nađe put
Da l´ oni sretniji
Il´ oni pametniji
Ili svi koji putuju



Binlerce çiçek var, ama gül başka.
Milyonlarca insan var, ama dost başka...